kipar (Slavonski Brod, 4. 3. 1919. – Zagreb, 27. 11. 1997.)
Diplomirao je kiparstvo 1944. (F. Kršinić) i slikarstvo 1948. (M. Tartaglia) na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, na kojoj je predavao 1961–85. Uspostavio je vlastiti kiparski jezik sažetih organskih oblika, snažne unutarnje dinamike i monumentalnosti. Najveći dio opusa izradio je u drvu, a radio je i u bakrenom limu, kamenu, terakoti, bronci i gipsu. Izveo je mnogobrojne javne spomenike. Bavio se teorijom i praksom likovne pedagogije te dječjega stvaralaštva. Dobio je Nagradu »Vladimir Nazor« za životno djelo (1985).
